OBIČNA TISA

Taxus baccata L.

ZNAČAJKE : otrovnost, zaštićena vrsta

KARAKTERISTIKE

Obična tisa (Taxus baccata L.) je zimzeleni grm ili nisko stablo koje može narasti visoko i do 20 m. Sporog je rasta i može doživjeti starost i više od 1.000 godina. Godišnje naraste između 20 i 30 cm. Posjeduje široko zaobljenu grmoliku krošnju.
Uglavnom uspijeva na svakom tipu tla, podnosi gradska zagađenja zraka i temperaturu i do
-25ºC.
Korjenov sustav je dubok, jako razgranat. Deblo je nepravilno, široko, promjera do 1m. Kora je tanka i glatka, crvenkastosmeđa u mladosti dok u starosti mijenja boju u sivosmeđu, a kasnije se i raspuca i ljušti u tankim listićima.
Tisa ima duge i brojne grane prekrivene igličastim listovima. Pupovi su mali, ušiljeni tamnosmeđe boje. Iglice su plosnate i mekane, duge oko 2-3 cm, široke oko 2-3 mm, na vrhu kratko ušiljene. Na licu su tamnozelene i sjajne, naličje im je svjetlije i imaju dvije blijedozelene pruge. Raspoređene su češljasto na dva dijela, a ostaju na granama 4-8 godina.
Tisa je dvodomna biljka što znači da muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama. U jesen se muški cvjetovi pojavljuju u obliku pojedinačnih i okruglih tvorevina smještenih u pazušcima jednogodišnjih listova, imaju 5-14 prašnika, pelud je svjetložuta. Ženski cvjetovi pojavljuju se pojedinačno u proljeće, zeleni su i sitni, gusto prekriveni ljuskastim listovima od kojih najgornja 3 para prekrivaju cvijet koji se javlja početkom proljeća..
Cvate od veljače do travnja, a oprašuje se vjetrom.
Nakon oplodnje, iz ženskih se cvjetova razvija tamnosmeđa jajasta sjemenka obavijena mesnatim ovojem (arilus), koji je prvobitno zelene, a kasnije izrazito crvene boje, te dozrijeva u jesen. Sjemenke su tamnosmeđe, sjajne, velike 5-6 mm.

RAZMNOŽAVANJE

Tisa se razmnožava sjemenom i reznicama.
Reznice se uzimaju od rujna do prosinca nakon oštrog mraza i prije upotrebe se čuvaju u hladnjaku na temperaturi od 3-7- stupnjeva. Na taj način će se brže zakorijeniti nego reznice uzete prije mraza. Prije sadnje treba skinuti iglice sa donjeg dijela reznice i pikirati ih u stakleniku i brinuti se o njima čitave zime. Reznice će razviti razgranato korijenje za otprilike 8-9 tjedana.

RASPROSTRANJENOST

Tisa je prirodno rasprostranjena na području cijele Europe, zapadne Azije , Kavkaza i sjeverne Afrike.
Raste u područjima listopadnih ili zimzelenih šuma brdskog i planinskog pojasa do 1700 m nadmorske visine.
Obična tisa u Hrvatskoj je autohtona vrsta. Rasprostire se u području brdske bukove šume ili u šumi bukve i jele na svježima vapnenastim, plitkim, skeletoidnim i humusnim tlima, ali i stijenama na nadmorskim visinama do 1200 m. To su područja Papuka, Medvednice, Kleka, Strahinjčice (Hrvatsko zagorje), Gorskog kotara i dr.
Sadi se u parkovima i botaničkim vrtovima. Zbog svog atraktivnog izgleda prisutna je u mnogim vrtovima.

KEMIJSKA SVOJSTVA

Svi dijelovi tise su vrlo otrovni , jestiv je samo mesnati dio arilus (bez sjemenke!). Iglice i sjemenke su vrlo otrovne zbog sadržaja alkaloida taksina i glikozida taksikatina koji su kardiotoksični. Listovi su toksičniji od sjemenki, a ostaju toksični i kad uvenu jer se sušenjem povećava njihova toksičnost. Nakon konzumacije nastupaju gastrointestinalni problemi te poremećaj rada srca i cirkulacije, oštećenje jetre i bubrega. Uzrok smrti je paraliza disanja.
Tisa se može koristiti u ljekovite svrhe. Sadrži tvar taxol koji pokazuje značajni potencijal u liječenju raka, posebice kod raka jajnika. Danas na bazi taxola postoji generički lijek paclitaxel koji onemogućuje diobu stanica karcinoma. Koristi se u liječenju raka dojke i gušterače.
Unutarnjom primjenom listova liječi se astma, bronhitis, štucavica, reuma i epilepsija. Ekstrakt listova tise koriste se kao insekticidi.

ZAŠTITA

U srednjem vijeku koristila se za izradu posebno cijenjenih lukova za strijele, što je uzrokovalo veliko smanjenje tise na prirodnim staništima. Još jedan od razloga izumiranja tise je masovna sječa u prošlosti radi visoke kvalitete drva. Drvo tise, zvano tisovina, je elastično, žilavo, vrlo tvrdo i trajno. Trajnost se očituje u otpornosti na napad insekata. Koristila se u stolarstvu, tokarstvu, rezbarstvu za proizvodnju lukova i strijela, furnira, namještaja, podova, čamaca, stupova i ograda te kirurših instrumenata.
Nekoliko zajednica tise diljem Europe zaštićeno je Direktivom o staništima unutar Nature 2000. Stavljena je u Crvenu knjigu 6 ugroženih vrsta u Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Iranu te Hrvatskoj. Zaštićena je i u Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Italiji i dr. U Švicarskoj i Engleskoj tisa se ne smatra ugroženom vrstom iako bi njihove drevne šume tise trebalo zaštiti kao jedinstvena staništa od posebnog interesa.

U Hrvatskoj je tisa strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode i to statusom kao osjetljiva vrsta -VU. Sve veća važnost pridaje se zaštiti pojedinačnih starih primjeraka od nekoliko tisuća godina proglašavajući ih spomenikom prirode.

SISTEMATIKA

CARSTVO PLANTAE
KOLJENO PINOPHYTA
RAZRED PINOPSIDA
RED PINALES
PORODICA TAXACEAE
ROD TAXUS
VRSTA

TAXUS BACATTA

 

 

Tekst i slike: E.S., 6.C