OBIČNA TISA
Taxus baccata L.
ZNAČAJKE : otrovnost, zaštićena vrsta
KARAKTERISTIKE
Obična tisa (Taxus baccata L.) je zimzeleni grm ili nisko stablo koje može narasti visoko i do 20 m. Sporog je rasta i može doživjeti starost i više od 1.000 godina. Godišnje naraste između 20 i 30 cm. Posjeduje široko zaobljenu grmoliku krošnju.
Uglavnom uspijeva na svakom tipu tla, podnosi gradska zagađenja zraka i temperaturu i do
-25ºC.
Korjenov sustav je dubok, jako razgranat. Deblo je nepravilno, široko, promjera do 1m. Kora je tanka i glatka, crvenkastosmeđa u mladosti dok u starosti mijenja boju u sivosmeđu, a kasnije se i raspuca i ljušti u tankim listićima.
Tisa ima duge i brojne grane prekrivene igličastim listovima. Pupovi su mali, ušiljeni tamnosmeđe boje. Iglice su plosnate i mekane, duge oko 2-3 cm, široke oko 2-3 mm, na vrhu kratko ušiljene. Na licu su tamnozelene i sjajne, naličje im je svjetlije i imaju dvije blijedozelene pruge. Raspoređene su češljasto na dva dijela, a ostaju na granama 4-8 godina.
Tisa je dvodomna biljka što znači da muški i ženski cvjetovi rastu na zasebnim biljkama. U jesen se muški cvjetovi pojavljuju u obliku pojedinačnih i okruglih tvorevina smještenih u pazušcima jednogodišnjih listova, imaju 5-14 prašnika, pelud je svjetložuta. Ženski cvjetovi pojavljuju se pojedinačno u proljeće, zeleni su i sitni, gusto prekriveni ljuskastim listovima od kojih najgornja 3 para prekrivaju cvijet koji se javlja početkom proljeća..
Cvate od veljače do travnja, a oprašuje se vjetrom.
Nakon oplodnje, iz ženskih se cvjetova razvija tamnosmeđa jajasta sjemenka obavijena mesnatim ovojem (arilus), koji je prvobitno zelene, a kasnije izrazito crvene boje, te dozrijeva u jesen. Sjemenke su tamnosmeđe, sjajne, velike 5-6 mm.
RAZMNOŽAVANJE
Tisa se razmnožava sjemenom i reznicama.
Reznice se uzimaju od rujna do prosinca nakon oštrog mraza i prije upotrebe se čuvaju u hladnjaku na temperaturi od 3-7- stupnjeva. Na taj način će se brže zakorijeniti nego reznice uzete prije mraza. Prije sadnje treba skinuti iglice sa donjeg dijela reznice i pikirati ih u stakleniku i brinuti se o njima čitave zime. Reznice će razviti razgranato korijenje za otprilike 8-9 tjedana.
RASPROSTRANJENOST
Tisa je prirodno rasprostranjena na području cijele Europe, zapadne Azije , Kavkaza i sjeverne Afrike.
Raste u područjima listopadnih ili zimzelenih šuma brdskog i planinskog pojasa do 1700 m nadmorske visine.
Obična tisa u Hrvatskoj je autohtona vrsta. Rasprostire se u području brdske bukove šume ili u šumi bukve i jele na svježima vapnenastim, plitkim, skeletoidnim i humusnim tlima, ali i stijenama na nadmorskim visinama do 1200 m. To su područja Papuka, Medvednice, Kleka, Strahinjčice (Hrvatsko zagorje), Gorskog kotara i dr.
Sadi se u parkovima i botaničkim vrtovima. Zbog svog atraktivnog izgleda prisutna je u mnogim vrtovima.
KEMIJSKA SVOJSTVA
Svi dijelovi tise su vrlo otrovni , jestiv je samo mesnati dio arilus (bez sjemenke!). Iglice i sjemenke su vrlo otrovne zbog sadržaja alkaloida taksina i glikozida taksikatina koji su kardiotoksični. Listovi su toksičniji od sjemenki, a ostaju toksični i kad uvenu jer se sušenjem povećava njihova toksičnost. Nakon konzumacije nastupaju gastrointestinalni problemi te poremećaj rada srca i cirkulacije, oštećenje jetre i bubrega. Uzrok smrti je paraliza disanja.
Tisa se može koristiti u ljekovite svrhe. Sadrži tvar taxol koji pokazuje značajni potencijal u liječenju raka, posebice kod raka jajnika. Danas na bazi taxola postoji generički lijek paclitaxel koji onemogućuje diobu stanica karcinoma. Koristi se u liječenju raka dojke i gušterače.
Unutarnjom primjenom listova liječi se astma, bronhitis, štucavica, reuma i epilepsija. Ekstrakt listova tise koriste se kao insekticidi.
ZAŠTITA
U srednjem vijeku koristila se za izradu posebno cijenjenih lukova za strijele, što je uzrokovalo veliko smanjenje tise na prirodnim staništima. Još jedan od razloga izumiranja tise je masovna sječa u prošlosti radi visoke kvalitete drva. Drvo tise, zvano tisovina, je elastično, žilavo, vrlo tvrdo i trajno. Trajnost se očituje u otpornosti na napad insekata. Koristila se u stolarstvu, tokarstvu, rezbarstvu za proizvodnju lukova i strijela, furnira, namještaja, podova, čamaca, stupova i ograda te kirurših instrumenata.
Nekoliko zajednica tise diljem Europe zaštićeno je Direktivom o staništima unutar Nature 2000. Stavljena je u Crvenu knjigu 6 ugroženih vrsta u Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Iranu te Hrvatskoj. Zaštićena je i u Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Italiji i dr. U Švicarskoj i Engleskoj tisa se ne smatra ugroženom vrstom iako bi njihove drevne šume tise trebalo zaštiti kao jedinstvena staništa od posebnog interesa.
U Hrvatskoj je tisa strogo zaštićena Zakonom o zaštiti prirode i to statusom kao osjetljiva vrsta -VU. Sve veća važnost pridaje se zaštiti pojedinačnih starih primjeraka od nekoliko tisuća godina proglašavajući ih spomenikom prirode.
SISTEMATIKA
CARSTVO | PLANTAE |
KOLJENO | PINOPHYTA |
RAZRED | PINOPSIDA |
RED | PINALES |
PORODICA | TAXACEAE |
ROD | TAXUS |
VRSTA |
TAXUS BACATTA |
Tekst i slike: E.S., 6.C