BOŽIKOVINA

Ilex aquifolium L.

 

ZNAČAJKE: ljekovitost, zaštićena vrsta

 

KARAKTERISTIKE

Božikovina (Ilex aquifolium  L.) je vazdazeleni grm ili niže stablo, na prirodnom staništu može dosegnuti visinu do 5 metara .
Raste prilično sporo te kroz tri godine može dosegnuti visinu od jednog metra, dok će visinu od 2-2,5 metra dosegnuti tek kroz šest-sedam godina.
Dugovječno je stablo i može doživjeti starost i do 300 godina.
Korjenov sustav je jak i razgranat. Mlada kora je tanka i tamnozelena, a u starosti postaje tamnosiva i raspucana.
Listovi su jajasti, kožasti, tamnozeleni, odozgo sjajni. Na mlađem grmlju i izdancima listovi su bodljikavo nazubljeni, dok je na odraslim stabalcima i gornjim granama većeg grmlja lišće manje bodljasto ili cijelovitog ruba.
Cvjetovi su jednospolni i dvodomni, muški i ženski cvjetovi nalaze se na zasebnim biljkama. Cvjetovi su mali i nalaze se u pazušcima listova i skupljeni u paštitaste cvatove, blijedožućkaste boje, imaju zakržljale plodnice ili neplodne prašnike pa su samo prividno dvospolni no stvarno su cvjetovi jednospolni, a biljke dvodomne. Cvatu u svibnju i lipnju.
Plod je koštunica, približne veličine zrna graška, sadrži 4-5 sjemenki i stoji na peteljci dužine do 1 cm. Plodovi sazrijevaju od studenog i ostaju na granama do proljeća (ukoliko ih ne pojedu ptice).

RASPROSTRANJENOST

Stanište božikovine su prostorisrednje i zapadne Europe, jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike (Alžir, Tunis.) U Hrvatskoj je rasprostranjena u kontonentalnim i primorskom dijelu. Također je prisutna u bukvinim i bukvino-jelinim šumama gorskih područja do 1200 metara nadmorske visine, dolazi i u submediteranskim šumama i šikarama.
Dobro podnosi osunčana, polusjenovita i sjenovita staništa no na osunčanim staništima će se ljepše razvijati, a lišće će biti gušće.
Može se koristiti kao soliterna biljka, za sadnju u manjim grupama, a zbog bodljikavog lišća odlična je za neprohodne živice. Dobro podnosi gradska zagađenja, a otporna je i na posolicu.

RAZMNOŽAVANJE

Sjemenom i vegetativno. Grančice se kao reznice uzimaju tijekom ljeta, posade se u teglice i brzo se zakorijene.

KEMIJSKA SVOJSTVA

Bobice božikovine sadrže alkaloide, kofein, teobromin i saponine koji imaju toksičan učinak za ljude, iako su njihova otrovna svojstva vjerovatno precijenjena, a smrtni slučajevi su gotovo nepoznati. Biološki učinak saponina je negativna interakcija sa staničnim membranama. Saponini mogu uzrokovati hemolizu u eritrocitima i promjene u propusnosti stanica sluznice tankog crijeva.
Prekomjeran unos je moguć kod djece ili kućnih ljubimaca, koje privlače jarko crvene bobice. Za ljude su otrovni plodovi koji u malim dozama djeluju kao purgativi, u većim dozama (oko 30 bobica) izazivaju mučninu, jako povraćanje i proljeve, grčeve u trbuhu i povremeno dermatitis.

LJEKOVITOST

Mladi listovi beru se tijekom srpnja, a kora u travnju i rujnu. Listovi sadrže glikozid ilicin, ileaksantin, triterpenoid, treslovinu, a kora tanin i ljepljive tvari, žutu boju, pektin. Njome se liječe bolesti poput artritisa i drugih reumatskih oboljenja, giht, groznica i malarija, bolesti jetre (žutica), bolesti krvi (malokrvnost), bolesti dišnih organa (bronhitis i katar), bolesti probavnog sustava (slabi rad želuca), krvarenja, tegobe s mokrenjem (pojačano izlučivanje mokraće) i sl.
Svježi sok iz listova dobiva se tako da se svježe ubrani listovi samelju i iz njih iscijedi sok, a upotrebljava se za liječenje bolesti jetre.
Korijen se koristi za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja u liječenju povišene tjelesne temperature.
Tinktura od listova božikovine, uz čaj, najčešće se koristi u pučkoj medicini, i to za liječenje artritisa, reumatskih bolesti, kroničnog bronhitisa, tegoba sa želucem, mokrenjem.
U nekim krajevima upotrebljava se prženi ili suhi list božikovine kao nadomjestak za kavu, a suhi plod kao purgativ, ali u dozama koje ne izazivaju povraćanje.

ZAŠTITA

Zbog svog je sjajnog kožastog lišća i atraktivnih crvenih bobica koje dozrijevaju u kasnu jesen (studeni-prosinac) božikovina tradicionalno prihvaćena kao božićni simbol. Spomenimo da je grančica božikovine još u doba starih rimljana upotrebljavana kao simbol zaštite za njihovih zimskih svečanosti.
Zbog masovne uporabe u pučkim običajima božikovina je danas kod nas rijetka biljna vrsta, smatra se ugroženom i strogo zaštićenom Zakonom o zaštiti prirode i to statusom kao osjetljiva vrsta -VU. Treba upozoriti da je zabranjeno u prirodi trgati grane ili čupati cijele biljke.

SISTEMATIKA

CARSTVO	PLANTAE
KOLJENO	MAGNOLIOPHYTA
RAZRED	MAGNOLIOPSIDA
RED	AQIOFOLIALES
PORODICA	AQUIOFOLIACEAE
ROD	ILEX
VRSTA	ILEX AQUIFOLIUM

Tekst i slike: E.S.,5.C